Job 24

1Zašto svemogućemu nijesu sakrivena vremena? i koji ga znaju, ne vide dana njegovijeh?

2Međe pomiču bezbožni, otimaju stado i pasu; 3Magarca sirotama odgone; u zalogu uzimaju vola udovici; 4Siromahe odbijaju s puta; ubogi u zemlji kriju se svi.

5Gle, kao divlji magarci u pustinji izlaze na posao svoj ustajući rano na plijen; pustinja je hrana njima i djeci njihovoj; 6Žanju njivu i beru vinograd koji nije njihov; 7Gola nagone da noćuje bez haljine, koji se nemaju čim pokriti na zimi,

8Okisli od pljuska u gori, nemajući zaklona, privijaju se k stijeni. 9Grabe siroče od dojke i sa siromaha skidaju zalog. 10Gologa ostavljaju da ide bez haljine, i one koji nose snopove da gladuju.

11Koji među njihovijem zidovima ulje cijede i grožđe u kacama gaze, podnose žeđ. 12Ljudi u gradu uzdišu, i duše pobijenijeh viču, a Bog ne ukida toga.

13Oni se protive svjetlosti, ne znajući za putove njezine i ne staju na stazama njezinijem. 14Zorom ustajući krvnik ubija siromaha i ubogoga; a noću je kao lupež.

15I oko kurvarovo pazi na sumrak govoreći: da me oko ne vidi. I sakriva lice. 16Prokopavaju po mraku kuće, koje obdan sebi zabilježe; ne znaju za svjetlost. 17Jer je zora njima svjema sjen smrtni; ako ih ko pozna, strah ih je sjena smrtnoga.

18Brzi su kao povrh vode, proklet je dio njihov na zemlji; neće vidjeti puta vinogradskoga. 19Kao što suša i vrućina grabi vode šnježne, tako grob grješnike.

20Zaboravlja ih utroba materina, slatki su crvima, ne spominju se više; kao drvo skršiće se nepravednik. 21Združuje s njim nerotkinju koja ne rađa, i udovici ne čini dobra.

22Grabi jake svojom silom; ostane li koji, ne uzda se u život svoj. 23Da mu Bog u što će se pouzdati; ali oči njegove paze na njihove pute.

24Uzvise se za malo, pa ih nema; padaju i ginu kao svi drugi, i kao vrh od klasa otsijecaju se. Nije li tako? ko će me utjerati u laž i obratiti u ništa riječi moje?

25